Prvi hrvatski UNICEF-ov ambasador dobre volje odgovara na pitanja HDUN-a

Popularni i nagrađivani hrvatski glazbenik Zlatan Stipišić Gibonni prvi je hrvatski UNICEF-ov ambasador dobre volje imenovan u srpnju 2003. godine. Na dan kada se obilježava osamnaesta godišnjica primanja Hrvatske u UN, Gibonni samo za HDUN odgovara na tri kratka pitanja. Evo što kaže o svom angažmanu u UNICEF-u i zašto Gibonni izbjegava kompjutore.

1. Što Vam je kao prvom hrvatskom UNICEF-ovom ambasadoru dobre volje tijekom godina ostavilo najsnažniji dojam?

Najsnažniji dojam ostavili su mi đaci šestoga razreda osnovne škole iz Karlovca koji su prikupljali stari papir za razminiravanje okolice svoga grada. Oni su uspjeli prikupiti papira u vrijednosti od čak 200 tisuća kuna, čime su pokazali veću upornost nego dobar dio odraslih, a i veću zrelost od mnogih domaćih udruga.

2. Iz kojih ste razloga prihvatili taj humani zadatak i jeste li ostvarili barem neke od ciljeva koje ste imali?

U 220 škola smo ostvarili program osvještavanja djece protiv nasilja, iako smo planom bili zacrtali 100 škola. Također smo proveli brojne akcije za bolničke dječje odjele, za djecu s posebnim potrebama… Ne znam točne brojke, nešto sam radio s UNICEF-om, nešto samostalno…
Nisam zadovoljan jer mi se čini da postoji veliki broj imućnih ljudi koji se drže po strani, kojima je uloga biti bogat i pritom anoniman tako da ih nitko ne može prozivati zbog škrtosti i sebičnosti.

3. Na naše veselje, možemo li očekivati vašu web kolumnu u dogledno vrijeme?

Ne. Strah me da bi se mogao zaraziti. Koliko sam shvatio, prosječni korisnik osobnog računala za internetom u prosjeku dnevno provede 133 minute. Zato me strah da se ne bih zarazio jer mislim da mi je važnije provesti to vrijeme svirajući neki instrument, radeći nešto drugo ili jednostavno biti s ljudima koje volim. Zagreb, 22. svibnjaZa

Zagreb, 22. svibnja 2010.

Posted in Kolumne.