Tri pitanja HDUN-a predsjedniku Savjeta predsjednika RH za vanjsku politiku i međunardone odnose, gospodinu Budimiru Lončaru

O događajima koji su obilježili 2011. godinu, prognozama za 2012.godinu, religiji i Dagu Hammarskjoldu za 3 pitanja HDUN-a govori njegov istaknuti član Nadzornog odbora,predsjednik Savjeta predsjednika RH za vanjsku politiku i međunarodne odnose, dugogodišnji diplomat s bogatom karijerom unutar UN-a te posljednji ministar vanjskih poslova SFRJ gospodin Budimir Lončar.

1. Po čemu će se prema Vašem mišljenju pamtiti 2011. godina, koji su je događaji obilježili te kako procjenjujete globalna kretanja u 2012. godini?

Protekla 2011. godina bila je jedna od najdramatičnijih u trećem milenijumu. Pamtit će se nažalost po najvećem broju prirodnih katastrofa u posljednjih 50 godina. Izračunato je da ih je bilo čak 820, a stajale su oko 360 milijardi dolara. Neki kroničari kažu da je taj broj katastrofa daleko iznad prosjeka jer je u zadnjih 30 godina bilo prosječno oko 600 prirodnih katastrofa i to daleko manjih razmjera.

Zatim smo 2011. imali vrlo intenzivnu financijsku krizu čiji je rezultat pad svjetskih dionica, nestabilnost gospodarstva i povećanje nezaposlenosti. Osobito je kulminirala kriza javnih dugova u Europi.

Bilo je i pozitivnih stvari poput sponatanog i značajnog kretanja na linijama demokratskih težnji u mnogim dijelovima svijeta. Najkarakterističnije je tzv.Arapsko proljeće koje je pokrenula mlađa generacija, no ono je zahvatilo široke slojeve arapskog svijeta. Zanimljivo, istovremeno imamo i prosvjede u Kini, Rusiji pa čak i u SAD-u. Dakle, u svim dijelovima svijeta se događa jedan spontani bunt protiv vladajućih struktura. Iako postoje razlike između Kine i SAD-a, Rusije i zapadnog svijeta, postoje i značajne zajedničke karakteristike tih događanja. To je da ih, uz potporu srednje klase, mahom pokreću mladi ljudi koji traže više demokracije i socijalne pravde, bore se protiv korupcije i autoritarnih režima. Pojavio se i jedan novi fenomen koji je upravo prošle godine došao do punog izražaja. Riječ je o globalnoj društvenoj mreži koja je u svemu odigrala značajnu ulogu. Teško je reći da je to jedna nova svjetska revolucija, ali jest jedna nova svjetska globalna pojava koja će imati sve više utjecaja.

Sa svim navedenim mi ulazimo u 2012. godinu. Prvenstveno, financijska kriza je idalje akutna. Posebno se u Europi teško nalaze rješenja za nastale javne dugove. Sve je izraženija tako disproporcija između sjevernog, razvijenijeg dijela Europe i juga koji je slabije razvijen. Tu moram reći kako mislim da nastala kriza ne dovodi u pitanje ideju Unije, već je to kriza kretanja naprijed nastala uslijed akumuliranih problema. Mislim da će u konačnici Unija preživjeti krizu i pronaći rješenja. Za nju će ovo biti teška godina, a za svijet nešto lakša nego prethodna. Bit će to i godina političkih previranja s izborima u Rusiji, Francuskoj, SAD-u i Kini. Svakako se u svim događanjima i ove godine očekuje jača uloga srednje klase koja je uz mlade i fenomen društvene mreže iznijela već mnoge promjene.

2. Vaše ime najčešće se spominje uz Pokret nesvrtanih koji je protekle godine obilježio 50 godinu od prve konferencije u Beogradu. Kakvom procjenjujete budućnost pokreta i njegovu snagu danas?

Pokret je nastao kroz razvoj svijeta. Postavlja se pitanje što je karakteriziralo svijet kada se pokret rodio? Prije svega hladni rat i bipolarna struktura.Drugo, dekolonizacija i antikolonijalna revolucija koja je značila i više od toga, novu svjetsku energiju, programsku orijentaciju! Naravno da su Hladni rat i antikolonijalna revolucija bili u jednom političkom i povijesnom konfliktu. Dio zemalja bio je svjestan da se mora suprotstaviti toj polarizaciji dva bloka. Iskorištena je ta novonastala energija i pretvorena je u jednu konstruktivnu politiku. Tako je nastala nova alternativa- Pokret nesvrstanih. On je od početka imao za ciljeve suprotstavljati se prvenstveno polarizaciju dvaju blokova, izgraditi alternativu, ali i stvoriti novi poredak. Kada je završen Hladni rat, mislilo se da su stvoreni uvjeti za novi poredak, međutim on ne samo da nije zaživio,već se nije ni u osnovi formirao. Zašto? Zato što su stare predrasude i nepovjerenje ostali te nije bilo dovoljno političke svijesti o zajedništvu kako bi se novi poredak izgradio. Pokret nesvrstanih umjesto da je na tom raskrižju dobio na snazi, on se izgubio. Razlogu tomu jest taj što su zemlje koje su ga vodile,davale mu kvasac, u tom trenutku bile bez lidera ili oni jednostavno nisu bili na visini vremena. Tražilo se vizionarstvo, a činjenice su da se tada Jugoslavija raspala, Egipat je ušao u krizu koja je sada nedavno kulminirala, Indija se okrenula svojim problemima, Indonezija je tek izlazila iz teškoća… Krug zemalja koje su pokret osmislile i okupile oko 120 država, u tom su trenutku bile nesposobne iskoristiti trenutak i ta je jedna karakteristika pokreta ostala i danas. On ipak ima svoju ulogu u današnjem svijetu. Prvenstveno kao okvir za usuglašavanje interesa raznih zemalja, no s ciljem pokretanja svijeta prema jednom zajedništvu na demokratskim osnovama. Nasuprot tome, činjenica je da sam Pokret, mnoge njegove članice, treba demokratizirati iznutra. U tom rascjepu, Pokret nesvrstanih možda danas na neki način nije na visini zadatka, no kao ideja ima iznimnu vrijednost.

3. Interes medija izazvao je Vaš nedavni govor na sahrani posljednjeg jugoslavenskog premijera Ante Markovića kada ste između ostalog rekli kako negdje u nepoznatom i dalekom vas antifašiste, borce za socijalnu pravdu i mir čekaju dostojna mjesta….Kakav je vaš stav prema religiji tim više što ste se tijekom bogate diplomatske karijere te dužnosti unutar UN-a zalagali za međureligijsku suradnju. Savjetnik ste, među ostalim, i rabina Arthura Schneira predsjednika Fondacije Apel savjesti koja promiče međureligijsku toleranciju i ljudska prava. Koliko je međureligijska suradnja danas važna?

Prvo, najprije ću reći nešto o sebi, o svom odnosu prema religiji, a onda ću odgovoriti na pitanje što znače te institucije danas u ovako kompliciranom svijetu u kojem međuzavisnost raste te gdje je njihova uloga neprocjenjiva. Ja sam rođen i odgojen u katoličkoj porodici s intenzivnim katoličkim životom, ali sam vrlo mlad dolazeći u Zagrebu gimnaziju dobio jedan novi svjetonazor koji me oslobodio potrebe da se ispovijedam, pričešćujem, da idem u crkvu da bih bio bolji. Ja sam to bolje našao u jednoj drugoj socijalnoj orijentaciji. Ne prakticiram religiju, ali nisam ateist, već agnostik. Vjerujem u ono- Bog oduvijek i zauvijek, no smatram da su institucije vjere jedna povijesna kategorija koja ima kulturne sadržaje koji mnogo znače za društvo i pojedinca, ali i da sloboda i demokracija zahtijevaju ravnopravnost svih. Kako različitih religija, tako i onih koji ne prakticiraju religiju uključujući agnostike pa i ateiste. Religije su u prošlosti odigrale značajnu, apsolutno pozitivnu ulogu u formiranju čovječanstva, no bilo je i negativnih, pogubnih događaja. Isključivost jedne religije prema drugoj negira nju samu. Zločin u ime religije je najveći zločin prema toj religiji. Imali smo i toga u nedavnom ratu na našim područjima. Religija mora biti odvojena od države, društveno poštovana, ali ne smije težiti nikakvom monopolu nad drugim religijama. Nažalost još uvijek je u svijetu nedovoljno tolerancije i uvažavanja, mada ima evolucije. Nedavno je u Asissu održan skup pod pokroviteljstvom pape Benedikta 16 gdje su bili predstavnici svih religija uključujući i agnostike i ateiste što se dogodilo prvi put. Prije toga, 2000.godine je održana konferencija svih vjerskih opredjeljenja u New Yorku pod okriljem UN-a. Iz toga je proizašlo Svjetsko vijeće religijskih i duhovnih vođa gdje sam savjetnik, no ono nema djelotvornost koja se očekivala jer vjerske organizacije ne žele dijeliti svoj utjecaj. Na njegovom čelu je hindus Bawa Jain koji je, zanimljivo, oženjen katolkinjom i vjenčao se u katoličkoj crkvi. Postoji mnogo vjerskih udruženja, no još uvijek su odnosi i suživot religija ispod nivoa zahtjeva vremena.

4. Još jedno dodatno pitanje! Osobno ste poznavali Daga Hammarskjolda, bivšeg Glavnog tajnika UN-a koji je posthumno dobio Nobelovu nagradu za mir. Nedavno je i zagrebačka Visoka škola međunarodnih odnosa i diplomacije u svom nazivu dobila njegovo ime i to na vašu inicijativu. U čemu je bila njegova veličina?

Švedski diplomat Dag Hammarskjold se odmah istaknuo po svojoj, za to vrijeme iznimno naprednoj, viziji uloge UN-a. On Ujedinjene narode nije doživljavao tek kao svojevrsni odraz trenutnog stanja u svijetu, već ide i korak dalje. Naglašava dimenziju kretanja UN-a naprijed, prema univerzalnosti i proširenju. Prvi je tražio je da UN bude u određenoj mjeri samostalan pa su ga mnogi, osobito zemlje sovjetskog bloka, optuživali da time zapravo simpatizira i daje prednost zapadnim vijednostima u svijetu. Međutim, on je optužbama odolio te se pokazao kao čovjek koji je uspio UN-u dati jednu vrstu autoriteta i samostalnosti. On zapravo UN pretvara u faktor, a ne samo pasivni odraz stanja u svijetu. Prvi je koji je uveo ideju mirovnih operacija i na taj način glavi 7. dao konkretan sadržaj. Dag Hammarskjold je poginuo u jednoj mirovnoj misiji i sve navedeno ga čini izuzetno značajnim, jednim od najdjelotvornijih diplomata svoga vremena. Nositi njegovo ime za Visoku školu međunarodnih odnosa i diplomacije daje našoj zagrebačkoj, hrvatskoj školi određeni svjetski image koji je odmah pohvaljen i to ne samo od Šveđana, već i šire. Taj potez nosi i obvezu. Riječ je ipak o čovjeku koji ima svjetski i povijesni ugled te škola time preuzima i obvezu da njezin rad bude upravo utakvom duhu.

Posted in Kolumne.