Neću pisati o vlastitim sjećanjima, akcijama i odnosu prema sadašnjem radu Ujedinjenih naroda. Želim vam ispričati snove iz prošlosti kako bih vas pozvao u vaš san budućnosti.
Ujedinjeni narodi i ja smo jednako stari, ja sam stariji dva tjedna. Rođen sam nakon što je moja majka prošla partizanskim kamionima iz Dubrovnika, kroz Bosnu i Hercegovinu do Zagreba, a Ujedinjeni narodi su osnovani 24. listopada 1945., nakon šest mjeseci, rada tisuća diplomata u San Franciscu usvajanjem Povelje Ujedinjenih naroda.
“Povelja Ujedinjenih naroda, koju ste upravo potpisali, je kvalitetni temelj, na kojem možemo izgraditi bolji svijet. Povijest će vas za to poštovati … Ako ne uspijemo u njenom korištenju, izdat ćemo one koji su umrli, da bi se mi mogli sastati ovdje u slobodi i stvoriti ih. Ako ćemo je sebično koristiti – za prednost pojedine nacije ili male grupe nacija – jednako ćemo biti krivi za takvu izdaju.” (Predsjednik SAD Truman, prilikom potpisivanja Povelje Ujedinjenih naroda)
Pojam ujedinjenih naroda je predložio Franklin Roosevelt, Winstonu Churchillu iz epske pjesme, Hodočašće Childe Harolda, od Lorda Byrona iz početka 19. stoljeća. To je ep o putovanju i promišljanju mladog čovjeka umornog od života, ugoda i pijanki. On je izraz generacije razočarane potrošačkim društvom i ratovima. Tu se iskazuju karakteristike koje mora imati bajronski heroj da bi uspio u svom vremenu.
Nakon II svjetskog rata, tadašnje generacije, nakon masovnih zločina i razaranja, odlučile su se na san o boljem svijetu. Zbog toga su formirali organizaciju tada 46 država – Ujedinjene narode. Brzo su donijeli i Univerzalnu Deklaraciju o Ljudskim Pravima i formirali specijalizirane agencije za razna područja, kao zdravlje, djeca, izbjeglice, kultura… Bez obzira na sva stradanja, ratove i zločine, to je generacija koja je uspjela jer je znala sanjati, imati vizije i na njima graditi stvarnost.
Što činiš za druge?
Dr. Martin Luther King, Jr. velikan ljudskih prava ostavio je stalno i najvažnije pitanje u životu, svih i svakog: „Što činiš za druge“?
Zadnjih 20 godina stvarali smo Hrvatsku državu i učlanili je među 193 države članice UN-a. Kroz to vrijeme postavili smo si i pitanja, kako biti dobar čovjek i kako postati građanin svijeta. Sve što sam promišljao i činio, proizlazilo je iz odgovornosti pojedinca, državljana Hrvatske i građanina svijeta.
Znam da je sve što znam, što sam proživio, učinio i koliko živim, tako beskrajno sitno prema ukupnom zajedništvu današnjih ljudi, oni koji su bili i koji će doći. Sitni smo oprema drugim ljudima, a koliko tek prema Bogu. Ipak znam i siguran sam da zajedno sa drugim ljudima i uz potporu Boga možemo ostvariti život koji će iz generacije u generaciju biti sve bogatiji dobrotom, mirom i razvojem.
Nekoć smo živjeli u svijetu bolesti, ratova, progona, bijede, zla. Povjerovali smo da je vitalan i sposoban onaj koji je kao pojedinac i kao država, jači, agresivniji, više pljačka, želi biti što bogatiji…
Budući svjetovi
Danas izlazimo iz tog nesretnog svijeta mržnje i zla i prelazimo u svijet dobra i prijateljstva, nakon kojeg je Božji svijet.
Abraham, prajunak i prvi vjernik je razdvojio ljubav i dobro, vjeru i razum. U nastojanju da spasi zajednice zla (Sodoma) oslonio se na svoju volju, razum i sposobnosti da poveže ljude i da zajedno izvrše dobro. Dobro je najviši stupanj razuma, potpuno dostupno svim ljudima svijeta, svakom pojedinačno, svakoj struci, političkoj organizaciji, civilnoj udruzi, religijama i državama.
Ranije generacije su se nadale konačnom revolucijom zauvijek riješti nepravde i stradanje. Zajedno su povezali tadašnjih 46 država u Ujedinjene narode da bi zavladala ljudska prava i mir.
Nakon dugog i često bolnog iskustva, Hladnog rata i tolikih stradanja, znamo da nema konačne revolucije, jer su promjene ne samo stalne već i sve brže. Danas je 193 država u Ujedinjenim narodima, ali i sve više i jače znamo da od država, treba preći na povezivanje ljudi – građana svijeta.
Građani svijeta
Svi smo odgovorni doprinositi i dobrotom graditi budućnost, bez obzira na vlastiti spol, nacionalnost, rasu, vjeru, struku, političko uvjerenje ili dob.
Kroz cijeli moj život, uvijek sam ponovno ostajao zatečen, zadivljen i obogaćen od pojedinaca koji su u prividno nemogućim situacijama iskazali drukčije viđenje i put rješenja. Henri Dunant je 1859. nakon nalaženja nezbrinutih ranjenika u Solferinu, potaknuo osnivanje Crvenog Križa. Raphael Lemkin je 1932. upozorio svijet na genocid, Margaret Frick Cramer 1942. tražila da se objavi plan „Konačnog rješenja,“ Mahatma Gandhi istaknuo univerzalnu važnost dubine vlastitog naroda, a Martin Luther King u 17 minuta 1963.“Ja imam san“ pozvao na rasnu jednakost.
Budimo realni, ostvarimo nemoguće!
Posebna uloga u našoj mladosti u Europi je odigrala 1968. godina. U Parizu studenti su ispisali grafite: Oslobađanje čovječanstva je sve ili ništa. Ne oslobađajte me – za to ću se ja pobrinuti. Ne mijenjajmo šefove, promijenimo život. Želimo da strukture služe ljudima, a ne da ljudi služe strukture. Nama nadu mogu pružiti samo beznadni. Oni kojima fali mašte, ne mogu zamisliti što nemaju. Zaboravite sve što ste naučili – počnite sanjati. Dole potrošačko društvo. Jako je tužno voljeti novac. Razgovarajte sa svojim susjedima. Akcija ne smije biti reakcija, već stvaranje. Akcijom nadilazimo podjele i nalazimo rješenja. Samo istina oslobađa.
Među njima je najpoznatija “Budite realni, zahtjevajte nemoguće!” (neki je pripisuju Che Guevari).
U Zagrebu, u studentskom centru, ja sam je malo ali bitno promijenio u “Budimo realni, ostvarimo nemoguće!” Iz Pariza su pozvali da iskoračimo iz nametnutog tumačenja i dozvoljene realnosti, usudimo se sanjati, plivati protiv struje i da će se možda naši snovi i ostvariti. Ja sam znao da se nemoguće može ostvariti samo vlastitom odgovornošću i stvaranjem. Tih dana sam na recitiranje Krležinog, Plamenog vjetra Jednoga će dana krvavo jutro svanuti, odgovorio rekavši da krv želim samo u bočicama za transfuziju. Tih dana usvojio sam i svoj temeljni stav – Nema suvišnih.
Gledajte dalje i učinite više dobra od bilo koga prije vas
U vremenu stradanja koje je dolazilo nastojao sam zajedno sa tisućama ljudi pružati pomoć i pridružiti se stradalnicima. Kada se govori o proteklom vremenu i budućnosti, prvo treba prikazati djela, a tek potom stavove. Ideje koje nisu pretvorene u akcije i djela, ne vrijede rasprave.
Pozivam vas da ustanete na leđa divova prošlosti i nas iz generacija prije vas, i svojim pogledom vidite dalje od bilo koga prije vas.
Svatko treba slijediti principe koji bi kao univerzalni zakoni, ostvarili najbolje, jer su to jedini principi, koje bi kao univerzalne zakone mogli svi prihvatiti.
Vi, mladi, naši nasljednici, živite životom i stvarajte svjetove, koji doduše ne mogu opravdati ranije stradanje, ali pružaju svima, uključivši stradale, razloga da smo sretni da Hrvatska, svijet i svemir postoje.
Moj rad za zdravlje je bio profesionalna, a za dobro vizionarski, oboje u stvarnosti, povezujući volju, vrijednosti i smisao života i toliko toga potrebnog u budućnosti.
Bila bi tragedija da nema jednog istinskog morala!
Ujedinjeni narodi su ostvareni na viziji Ujedinjenih država i ljudskih prava.
Postanite junaci budućnosti, Ujedinjenih ljudi i odgovornosti
Danas vas ja pozivam u ostvarivanje vizije Ujedinjenih ljudi i preuzimanja ljudskih odgovornosti.
Danas za sutra trebamo čovjeka koji: želi živjeti, a ne imati; prihvaća univerzalnu etiku; zna ljubav (transcendira vlastitost) i nastoji činiti dobro (vrh ljudskog razuma); socijalan je, duhovan i osjećajan; sluša, čuje, promišlja, reagira, pamti i koristi; čita, piše i govori; uči, analizira, povezuje i odlučuje; samokritičan je i kritičan; globalno je komunikativan i umrežen; povezuje volju znanje i akciju; djelotvoran je samostalno, u timu i pokretu; zna pamtiti, ispričati se i oprostiti; zna da ne zna.
English