Hans Rosling, švedski liječnik, akademik i statističar u dokumentarcu BBC-ja “Ne paničarite – istina o populaciji”, prikazanom u studenom 2013., kao i u brojnim drugim članicma i izlaganjima, iznosi donekle optimističan pogled na svijet i dokazuje da je (još uvijek) moguće prebroditi probleme svjetskog siromaštva, populacijskog rasta, rane smrtnosti i efekte globalnog zatopljenja. Ali da bismo postigli te ciljeve svijet treba biti ujedinjen i djelovati koordinirano.
Sve smo više svjesni da suvremeni način života i njegove vrijednosti imaju dugosežne negativne posljedice i da je nužna neka drastična promjena u našem razmišljanju i ponašanju. Jer zašto bi bilo normalno da vlasnici i dioničari svjetskih korporacija očekuju svaki kvartal sve više prihoda, bez obzira na posljedice koje ta neprekidna trka ima na čovječanstvo i na okoliš. Zašto se umjesto toga ne bi zadovoljili s nešto manjim prihodima, ali da za svoje godišnje ciljeve imaju i brojeve koji pokazuju koliko su postigli u cilju zapošljavanja, edukacije i očuvanja okoliša. To su naravno utopijske ideje, ali takva i slična razmišljanja sve više pronalaze put u široke krugove populacije.
Ne čudi stoga da su ideje Papa Franje naišle na toliko široku rezonancu i da je u kratkom vremenu postigao tako veliku popularnost. A čak i on govori o ekonomiji koja se ne brine o čovjeku i upozorava političare na “nevidljivu tiraniju novca i tržišta”, “gdje kraljuje financijska špekulacija, korupcija i egoistička utaja poreza”. I podržava pronalaske i primjenu rješenja koja se oslanjaju na nove ekonomske modele koji za cilj imaju opću dobrobit.
Vrijednost Ujedinjenih naroda je u njihovom postojanju, u ideji koju treba podržati, koja je naš jedini put k opstanku kao vrste, a to je zajedničko djelovanje koje nadilazi pojedinačne interese.
Kada je Republika Hrvatska 22. svibnja 1992. godine postala 178. državom članicom UN-a imala sam priliku, kao volonter Misije Republike Hrvatske pri UN-u i uz pomoć američkih kolega, pratiti naš pristupni govor iz novinarske lože i taj dobar osjećaj je ostao neponovljiv. Značenje i ugled Ujedinjenih naroda je toliki da ne postoji druga svjetska organizacija primanje u koju može izazvati sličnu reakciju. Zato se nadam da će i UN kao organizacija prepoznati trenutak i pogurnuti svoje članice da odlučnije krenu mukotrpnim i dugim putem transformacije koja čovječanstvu treba. U protivnom bi čovječanstvo moglo samo krenuti k cilju samoodržanja, u oblicima koji ne dijele vrijednosti civilizacije a ta misao je zastrašujuća.
Vinka Ljubimir, psiholog i novinar
English