Zastupnik u Europskom parlamentu i bivši ministar vanjskih poslova RH Tonino Picula: Republika Hrvatska i Ujedinjeni narodi

Prošle smo godine obilježili 25. obljetnicu članstva Republike Hrvatske u Ujedinjenim narodima. Prilika je to da se osvrnemo na naša iskustva članstva u jedinoj globalnoj multilateralnoj političkoj organizaciji.

Kada bih pokušao opisati UN i stanje u UN-u jednom frazom, ta bi fraza bila – susretanje suprotnosti. 

Doista, UN je mjesto susreta – ljudi, nacija, vjera, interesa, rasa, politika, društvenih uređenja… UN i sastanci UN-a u svim svojim raznolikim formatima, prvenstveno su prilika da na jednom mjestu susretnete ljude koje inače ne biste imali prilike susresti. Za nas političare, uvijek sjajna prilika za razgovore. “Mali” i “veliki” sjede za istim stolom. 

Hrvatsko primanje u članstvo UN-a 1992. godine bila je i globalna politička premijera nove, male hrvatske države i ta činjenica prepoznavanja RH u Ujedinjenim narodima, širom je otvorila vrata i mnogim drugim bilateralnim priznanjima, a onda kasnije i bilateralnim i multilateralnim odnosima. Sve je to za malu i novu državu poput Hrvatske bilo izuzetno važno. Tada gotovo da nije bilo hrvatskog državljanina koji nije s ponosom gledao na hrvatski stijeg kako se vijori na East Riveru. Bilo je to vrijeme i Domovinskog rata. UN-ove “plave kacige” odigrale su i značajnu misiju u postizanju i očuvanju mira u Hrvatskoj. Možda nije pretjerano reći da je tada UN bio naš prozor u svijet.

Imao sam čast, kao ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, 2002. godine povodom desete obljetnice Hrvatskog članstva u UN-u, u Zagrebu ugostiti Kofija Anana, tadašnjeg glavnog tajnika UN-a. Nakon naših razgovora, u Ministarstvu vanjskih poslova potpisan je i Memorandum o suglasnosti između Vlade Republike Hrvatske i Ujedinjenih naroda o doprinosu sustava stand-by aranžmana UN-a, kojim se definiraju vojni i policijski kapaciteti s kojima RH može sudjelovati i mirovnim operacijama UN-a. Potpisivanje tog Memoranduma, simbolički je označilo i novu fazu – Hrvatska je prestala “biti domom” UN-ovim mirovnjacima i sama je postala dijelom UN-ovih mirovnih snaga. Tako, primjerice, danas sudjelujemo u brojnim UN-ovim operacijama potpore miru – u Zapadnoj Sahari, Libanonu, Indiji i Pakistanu…

Sličan put je Hrvatska prošla vezano uz razvojnu pomoć – od primateljice pomoći, postali smo međunarodna donatorica strane pomoći.

Politički put Hrvatske u UN-u je također zanimljiv – od nove članice 1992., do nestalne članice Vijeća sigurnosti 2008./2009. i zemlje predsjedateljice ECOSOC-om.

Doista nije pretjerano tvrditi da je u svom 25-godišnjem stažu u UN-u, RH doživjela međunarodnu afirmaciju i od objekta međunarodne politike prerasla u aktivnog subjekta koji sudjeluje u rješavanju važnih globalnih pitanja današnjice.

Danas, 25 godina kasnije, zasigurno je pogled prema UN-u iz Hrvatske drugačiji, kao što i UN drugačije gleda na Hrvatsku.

Možda nije pretjerano ni konstatirati da UN označava potrebnu, ali ne uvijek i nejefikasniju organizaciju. UN prolazi već više od desetljeća kroz unutarnji proces reforme, a naš vanjskopolitički interes se pomaknuo prema euro-atlanskim asocijacijama i našem neposrednom susjedstvu. 

No, nesumnjivo je da je preciznija i odgovornija uloga UN-a potrebna danas u globaliziranom i konfliktima podijeljenom svijetu. Kriticizam koji je usmjeren prema UN-u ima temelja, no ostaje činjenica kako je u kriznim situacijama, često pogled prema UN-u i rješenja UN-a prvi, a često i jedini mogući put. To je, uostalom iskusila i Hrvatska.

Hrvatska je nakon “formativnih” devedesetih i jedinstvenog pregovaračkog iskustva nakon 2000-te, konačno 1. srpnja 2013. godine postala i članica EU. Svoje osobito tranzicijsko iskustvo unijela je u najuspješniji mirovni projekt u ukupnoj europskoj povijesti. Međutim, poput UN-a i EU se nalazi u procesu potrage za očuvanjem svoje globalno važne uloge. Nadogradnja mehanizama prepoznavanja zajedničkih interesa i definiranja novih ciljeva primjerenim promjenjenom kontekstu drugog desetljeća 21. stoljeća suočava EU sa možda najizazovnijim zadaćama od samog osnutka. Evidentna kriza multilateralizma u međunarodnim odnosima traži od današnjih dionika na Starom kontinentu da budu svjesni odgovornosti baš kao što su to bili utemeljitelji europskog projekta na zgarištima Drugog svjetskog rata. 

Kolika je važnost obnovljenog i djelotvornijeg multilateralizma baš za Hrvatsku dovoljno govore činjenice da je naša zemlja od svog “europskog” susjedstva danas ograđena bodljikavom žicom dok na svojim “balkanskim” granicama ima zahtjevno susjedstvo opterećeno nedovršenom post-jugoslavenskom tranzicijom čije se priključenje EU ne vidi prije sredine idućeg desetljeća.

Na tragu nedvojbene spoznaje kako smo u ratnim i poratnim vremenima udomili čak dvije iznimno uspješne UN misije – UNTAES i UNMOP – Hrvatska kao članica EU treba ugrađivati svoja pozitivna iskustva u strategiju pristupanja zemalja Zapadnog Balkana bloku. Naš multiregionalni identitet treba kombinirati sa obnovom povjerenja u multilaterano rješavanje otvorenih pitanja u regiji.  

Nema sumnje kako je UN i dalje potreban za očuvanje mira i sigurnost. Dag Hammarskjöld, tragično preminuli drugi glavni tajnik UN-a, ispravno je konstatirao kako UN “nije kreiran da vodi čovječanstvo u raj, nego da ga sačuva od pakla.”

U 21 stoljeću, pred UN-om je izazov da redefinira svoju ulogu. Za Hrvatsku će, kao uostalom i za ostale države svijeta, UN ostati mjesto susreta, mjesto razgovora i dogovora. Možda ne najvažnije, zasigurno ne jedino važno, ali neophodno mjesto globalne političke suradnje. Za hrvatske političare, prečesto orijentirane isključivo domaćim i nacionalnim političkim prioritetima, iskustvo UN-a i UN-ova agenda, poput primjerice Globalnih ciljeva održivog razvoja (SDG’s), mogu ponuditi značajan orijentir i domaćim političkim akcijama, ali i sliku globalnog političkog i društvenog konteksta. 

Ako već ne postoji globalna ravnopravnost, globalna jednakopravnost može biti cilj kojemu trebamo težiti – i tu UN igra, ili može odigrati, svoju značajnu ulogu. 

 

Tonino Picula

Zastupnik u Europskom parlamentu

Voditelj Izaslanstva EP-a za odnose sa BiH i Kosovom

Posted in Kolumne.