SDG blog #3: Veljko Armano Linta

Škotska, ljeto 2017. godine. Na podu jedne krasne kamene kuće, na kraju Treninga trenera Gaia Education, razgovaramo o namjerama za budućnost i u jednom trenutku kažem May East: “May, sve što sam naučio ovdje i pohađajući edukacije Gaia Education… stvarno to želim prenijeti na nastavnike. Želim ih prodrmati. U savršenom su položaju da prošire tu svijest dalje, prije nego što učenici zaglibe u navikama mišljenja i ponašanja.”

Put do ostvarenja te namjere nije bio pravocrtan. Pokušao sam preko Agencije za odgoj i obrazovanje, koja je zadužena za stručno usavršavanje nastavnika, ali taj put nije bio otvoren. No nakon nekog vremena se pojavila prilika, u sklopu jednog segmenta Carnetovog dugogodišnjeg projekta “E-škole: uspostava sustava digitalno zrelih škola”.

Zašto ovaj projekt? Sve je počelo novim kurikulumom koji je uveo sedam međupredmetnih tema: Zdravlje, Građanski odgoj i obrazovanje, Poduzetništvo, Učiti kako učiti, Uporaba informacijsko-komunikacijskih tehnologija, Osobni i socijalni razvoj i Održivi razvoj. Odjednom se od nastavnika očekuje da ostvare odgojno-obrazovna očekivanja tih tema, a teme nisu zasebni predmeti sa zasebnom satnicom. I kako sad? Ovaj projekt odgovara na to pitanje.

Ali ne moramo to pitanje gledati kao problem, nego kao priliku da napravimo pomak jer međupredmetne teme doista nisu zasebna područja, već su relevantne za sva područja ljudskog života i djelovanja pa su automatski povezane sa svim predmetima. Tu povezanost treba ostvariti u nastavi, inače će međupredmetne teme iskliznuti između predmeta i učeničke svijesti kao pijesak među prstima.

U sklopu projekta trebalo je izraditi scenarije poučavanja za međupredmetnu temu Održivi razvoj. Evo primjera scenarija poučavanja: «Što sve stane u moju ulicu?» je scenarij za 5. razred koji se bavi razlikovanjem osobne od opće dobrobiti, što je očekivanje iz kurikuluma, kroz upoznavanje svoje ulice i osmišljavanje svoje idealne ulice i događanja u njoj. Tako se u Glazbenoj kulturi osmišljava ulični festival s programom prilagođenim različitim demografskim skupinama, u Matematici koristi geometrijske likove da bi se prikazalo tlocrt uređenja zelene ulice, u Njemačkom jeziku se prolazi participativni proces osmišljavanja ulice, u Geografiji mapira i kritički razmatra postojeće sadržaje u vlastitoj ulici, a u Likovnoj kulturi izrađuje reciklirana maketa preobražene postojeće ulice.

Evo još jednog primjera: “Moraš li imati stan i automobil” je scenarij za 3. i 4. razred gimnazije koji se bavi kritičkim promišljanjem povezanosti vlastitoga načina života s utjecajem na okoliš i ljude, što je očekivanje iz kurikuluma. U Matematici se računa optimalni položaj i broj solarnih ploča za proizvodnju električne energije za kuću za zajedničko stanovanje (co-housing), u Njemačkom jeziku se istražuju održive opcije studentskog stanovanja kao što su zajedničko stanovanje, zajedničko kućanstvo i mini kuće, u Likovnoj umjetnosti se na primjeru Versaillesa razmatra razliku između stvarnih i reprezentativnih potreba, a u dvije aktivnosti iz Geografije se kritički razmatraju opcije održive mobilnosti, pametnih gradova i off-grid zajednica. Te aktivnosti u isti mah ispunjavaju ishode iz predmetnih kurikuluma i očekivanja iz kurikuluma međupredmetne teme tako da predmet usmjerimo prema cilju održivosti, a nastavniku ne dajemo dodatni posao.

Carnet je putem javne nabave angažirao Profil Klett kao dobavljača za ovaj projekt, a Profil Klett je angažirao ključne stručnjake za međupredmetne teme, pa tako i mene kao ključnog stručnjaka za održivi razvoj, ali i stručnjake za informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) te autore aktivnosti. Ekipa je doista izvrsna i bio je užitak raditi s njima te smo puno naučili jedni od drugih.

Za svaku međupredmetnu temu izradili smo 50 scenarija poučavanja od kojih svaki sadrži do 5 aktivnosti iz različitih predmeta, dakle do 250 aktivnosti po međupredmetnoj temi, odnosno do 1750 aktivnosti ukupno, koje će uskoro biti dostupne online kao nadahnuće svim hrvatskim nastavnicima i pokrivati sve razrede od 5. osnovne do 4. gimnazije, a sadrže i interaktivne elemente koji povećavaju kompetencije učenika i učitelja u korištenju informacijsko-komunikacijske tehnologije.

Scenariji sadrže i određeni broj izvannastavnih aktivnosti, ali razlog iz kojeg se ne bavimo samo njima je taj što nam za globalne održive promjene neće biti dovoljni samo stručnjaci za održivost koji bi se pronašli u nekoj održivoj izvannastavnoj skupini ili skupini školskih vrtlara i sl., nego budući građani svih profila i stručnjaci svih struka koji će djelovati održivo, kako unutar svojih zanimanja, tako i u suradnji s drugima. Želimo obrazovati i odgojiti taj pristup od djetinjstva.

U scenarijima Održivog razvoja su zastupljeni gotovo svi nastavni predmeti koji postoje u osnovnoj školi i gimnaziji, a ne samo oni za koje se obično veže pojam održivosti. To je zato što održivost ima četiri dimenzije: ekološku, društvenu, ekonomsku i kulturalnu. Tko proba naložiti industrijskim poljoprivrednim korporacijama da moraju prijeći na regenerativne poljoprivredne prakse, ili uskladiti politiku s činjenicom da jednakost pozitivno utječe na ljude, ili reformirati monetarni sustav u skladu s činjenicom da eksponencijalni rast nije moguć na ograničenom planetu, vidjet će da ekološki pomaci iziskuju i drukčije društvene, ekonomske i kulturalne prakse.

Uostalom, zato i UN-ovi Globalni ciljevi održivog razvoja pokrivaju sve četiri dimenzije održivosti. Svaki scenarij se eksplicitno ili implicitno tiče Ciljeva održivog razvoja, a izradili smo i digitalne kartice koje potiču nastavnike i učenike na integrativnije razumijevanje i bolje kontekstualiziranje Ciljeva održivog razvoja.

Moj prvi zadatak je bio smisliti 50 tema scenarija tako da njima pokrijem sva odgojno-obrazovna očekivanja iz kurikuluma Održivog razvoja. Međutim, ja sam si zadao još tri cilja: da teme budu povezane sa stvarnim životom, da privuku nastavnike različitih predmetnih skupina i da otvaraju prostor za regenerativnost, a ne samo održivost. Naime, najprije moramo aktivno obnoviti, regenerirati prirodu i društvo, popraviti štetu koju smo napravili, da bismo mogli doći do stanja koje je održivo.

Na temelju Carnetove kvalitetne okosnice projektnog hodograma, Profil Klett je jako dobro postavio način na koji interno funkcionira njegova izvedba pa je i okupio nevjerojatno kvalitetne i predane predmetne nastavnike, koji su sami birali scenarije u kojima su htjeli sudjelovati, što znači da su bili intrinzično motivirani, i čiji je zadatak bio da uz moju pomoć osmisle i napišu same aktivnosti koje doprinose scenariju kao cjelini.

Na svakom scenariju smo radili timski, kroz sastanke i rad u dijeljenim dokumentima, pri čemu sam namjerno posvetio pažnju svim segmentima dobrog timskog rada: rezultatima, procesu i odnosima u timu. Autori su aktivnosti usmjeravali prema svojim interesima i dobili vjetar u leđa da budu kreativni i u skladu sa suvremenim pedagoškim praksama, a njegovali smo praksu obostranog davanja povratnih informacija, kako tijekom izrade aktivnosti tako i kroz rekapitulacije nakon svake faze projekta.

Dakle, intrinzična motivacija, participativnost, samousmjerenost, timski duh, kultura suradničke komunikacije i davanja povratnih informacija te transdiciplinarnost i kreativnost: sve redom bitni sastojci transformativnog obrazovanja, koje potiče čovjeka da kritički sagleda i preobrazi svoja prošla znanja, uvjerenja, pa čak i poimanje sebe. Divne su bile situacije u kojima su mi autori rekli da su otkrili cijeli novi svijet toga što znači održivost i koliko toga jedva čekaju da primijene u nastavi svojeg predmeta.

Transformativnost je jako bitna za održivost i regenerativnost jer su lokalne i globalne promjene koje trebamo napraviti velike, i tiču se svakodnevnog života, poslovanja, svih razina politike, ali i toga kako poimamo sebe: Mi smo možda jedina biološka bića koja su svjesna toga da su biološka bića, a pritom se ponašamo kao da to nismo, kao da nas se uopće ne tiču posljedice našeg utjecaja na ostatak života na našem planetu. Globalni ciljevi održivog razvoja, s obzirom na to da su nastali kroz globalni participativni proces, u kojem su sudjelovali građani i civilne i obrazovne organizacije kao što je Gaia Education, daju nadu da kao vrsta možemo i hoćemo drukčije.

Transformativno i participativno obrazovanje je nešto što i sam njegujem u radionicama Satelit edukacija, bez obzira radim li ih za nastavnike, za učenike, za studente, za stručnjake, za udruge i lokalne zajednice, kao i u tečajevima koje držim na platformi We Learn We Grow.

Ono što me najviše raduje u ovom projektu je da će se svijest o održivosti i transformativni pristup imati priliku proširiti na nastavnike koji ne sudjeluju u samoj izradi scenarija poučavanja, na njihove učenike, a time i na budućnost. I sanjam o tome da nam cijeli obrazovni sustav funkcionira na taj način.

O autoru:

Veljko Armano Linta  je arhitekt (Studio Armano Linta) i edukator (tim Satelit i Team for Future) s certifikatom Gaia Education, posvećen participativnom projektiranju i transformativnom obrazovanju za regenerativnu budućnost.

Posted in Kolumne, Novosti.