Održivi razvoj kao koncept službeno se prvi puta uvodi u javne politike iste godine kada je glavni ljetni sportski događaj bila Univerzijada u Zagrebu, a ja sam bila pred odlukom što ću studirati. Ljubav prema arhitekturi prevladao je razum i činjenica da loše crtam. Te pomalo davne 1987. godine Svjetska komisija za okoliš i razvoj (World Commission on Environment and Development) kojom je predsjedala bivša norveška premijerka Gro Harlem Brundtland objavila je izvješće “Limits to Growth” ili popularnije zvano Brundtland Report, a ja sam odlučila studirati inženjerski smjer biologije – ekologiju jer mi je to djelovalo kao posao budućnosti.
I tako se već više od dvadeset godina svoje profesionalne karijere bavim različitim aspektima održivog razvoja, a posao budućnosti je postao mnogo više od toga – postao je pitanje borbe za održanje života nas ljudi kao vrste na Zemlji. Održivost u punom i pravom smislu te riječi.
Upravo to bila je i glavna poruka Brundtland Reporta – ekonomski rast ne može biti beskonačan, ovisan je o prirodnim i raspoloživim resursima koji moraju biti raspoređeni pravedno. A mi smo Zemlju i mnoge ljude, s jedne strane iscrpili i osiromašili, a s druge strane zatrpali otpadom, što je jako daleko od održivosti.
Priznajem, nije mi uvijek bilo lako objasniti ljudima što je to „taj održivi razvoj“ i „taj moj posao“, a posebno u samom početku kada je ova tema bila mnogo manje prisutna i gotovo apstraktna kao koncept. Upravo stoga, iskoristit ću kao primjer slojevitosti mog posla i održivog razvoja jedan od meni vrlo dragih projekata koji smo inicirali kroz rad udruge Terra Hub u kojoj djelujem posljednjih pet godina – Adriatic Plastic Challenge (APC).
Zašto baš Adriatic Plastic Challenge?
Uz različite toksične ili radioaktivne vrste otpada, jedna od gorih je i plastika i to ona koja je u masovnoj uporabi, koja se koristi možda i bez prave potrebe, iz komocije i često jednokratno. Upravo to i jest problem, ne toliko sam materijal već način na koji ga koristimo i nepropisno zbrinjavamo, točnije ne zbrinjavamo već odbacujemo. Najčešće pronađeni odbačeni plastični predmeti za jednokratnu uporabu u prirodi su plastične boce i čepovi, plastični omoti i vrećice, opušci cigareta i drugi. Koja je alternativa?
Inicijativa Adriatic Plastic Challenge
Htjeli smo je pronaći u zajednici, tamo gdje problem i nastaje te smo 2018. godine pokrenuli inicijativu Adriatic Plastic Challenge sa ciljem podizanja svijesti o problemu plastičnog zagađenja mora i oceana te povezivanja različitih sektora i aktera koji sudjeluju u životnom ciklusu plastike. Po tipu, ovo je projekt usmjeren na uključivanje građana kroz poticanje društvenih inovacija putem natjecanja tipa hackaton, innovation challenge, design sprint i slično; te putem kreativne multidisciplinarne kampanje podizanja razine znanja i svijesti javnosti.
Učinak inicijative na Ciljeve održivog razvoja je višestruk. Izravno smo APC-om adresirali:
• SDG 3 zdravlje i kvalitetan život – osvješćivanjem lošeg djelovanja plastike i mikroplastike na zdravlje ljudi
• SDG 4 kvalitetna edukacija – podizanje svijesti ljudi o štetnosti i mogućim alternativama
• SDG 12 održiva potrošnja i proizvodnja – pozivom na promjene obrazaca ponašanja potrošača
• SDG 14 oceani, mora i morski resursi – osvješćivanjem o štetnosti plastike na život u moru
• SDG 17 partnerstvo za ciljeve – pozivom i poticanjem na nužnost suradnje oko rješavanja kompleksnih problema
Neizravno, APC-om adresiramo i ciljeve:
• SDG 6 voda i sanitacija – aspekt mikroplastike u vodi
• SDG 11 održivi gradovi – kao izvor zagađenja plastikom iz neadekvatno zbrinutog otpada u gradovima i naseljima
• SDG 13 akcija za klimu – kao posljedični učinak smanjenja plastike u moru djeluje i na klimatske promjene, tj. funkcionalnost morskog ekosustava, ali i povezanost industrije plastike s eksploatacijom nafte
Inicijativu smo proveli kroz dvije komponente:
Innovation Challenge:
U 2018 godini osmislili smo, objavili i promovirali javni poziv za inovativne ideje na temu kako smanjiti dotok plastičnog otpada u Jadran. Od 42 prijave odabrali smo sedam ideja i timova koje smo pozvali na dvodnevni intenzivni bootcamp s mentorima. Bootcamp se održao u Zagrebu u Stablu znanja s timom mentora iz IBM Hrvatska i LeanStartupCroatia. Na kraju drugog dana bootcampa, timovi su predstavili svoje ideje u tri minute. Žiri je odabrao tri najbolje predstavljene ideje – prva ekipa osvojila je 10.000 kuna, druga 7.500 kuna, a treća 3.500 kuna. Pobjednik je bio tim Za Zlarin – otok bez plastike. Sredstva je osigurala tvrtka Volvo Cars Adria.
Sljedeće godine, uz potporu veleposlanstva Velike Britanije i u partnerstvu s društvenim poduzećem Propuh te udrugom Zona osiguravamo daljnje mentorstvo timovima APC-a, a Zlarin tim je jedan od njih. Cilj je bio pružiti daljnju podršku u realizaciji projekta u ljeto 2019. na otoku koji je tako postao prvi otok u Jadranu bez plastike za jednokratnu uporabu. Potporom veleposlanstva Francuske, na Zlarinu je napravljen i demonstracijski mali komunalni komposter te niz edukacija na temu kompostiranja, a sam tim proveo je čitav niz edukativnih radionica, događanja i akcija u suradnjama s udrugom studenata biologije BIUS, programom SMILO i mnogim drugima. Od tada nastavljaju kao udruga ‘’Tatavaka’’ koju čini grupa volonterki i volontera okupljenih u početku oko inicijative “Za Zlarin bez plastike”, a posvećeni su promicanju kulture održivog življenja, kružnog gospodarstva i odgovornog upravljanja otpadom, zaštiti živog svijeta te edukaciji svih naraštaja i segmenata društva o temama klimatske krize i krize bioraznolikosti. Tatavaka širi primjer Zlarina i dalje prema arhipelagu bez plastike o čemu ćete imati prilike još čitati, vjerujem, izravno iz pera glavnih protagonista.
A što smo radili sa ciljem podizanje svijesti?
Povezali smo se s aMORE – festivalom moru koji je pod navigacijom udruge Zona iz Poreča i pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Švicarske u RH doveo u Zagreb putujuću multimedijalnu izložbu o plastičnom morskom otpadu OUT TO SEA? – KONAČNA POSTAJA: MORE?. Izložba je projekt Muzeja dizajna iz Züricha, ilustrira pozadinu problema i njegove fatalne posljedice za mora, životinje i ljude. Ujedno i opisuje moguće načine na koje možemo izbjeći ili makar umanjiti otpad u morima. Izložba je bila uplovila u Francuski paviljon Studentskog centra u Zagrebu, te je u nešto manje od mjesec dana privukla više od tisuću posjetitelja. aMORE festival moru se nastavio u Poreču sve do kraja srpnja.
Multimedijalna izložba o plastičnom morskom otpadu OUT TO SEA? – KONAČNA POSTAJA: MORE?
Organizirali smo seriju informativno-edukativnih događanja u Stablu znanja Studentskog centra u Zagrebu, ponovno s različitim partnerima i uz podršku Veleposlanstva Švedske: radionicu “Kako kroz dan bez plastike?”, filmsku projekciju filma “Slamčice”, predavanje i dijalog na temu “Mikro ili makro, plastika u moru je problem, kako do rješenja zajedno?” povodom Svjetskog dana zaštite okoliša 5. lipnja, kao i pub-kviz “Plastic is not fantastic”. Program u Zagrebu završili smo projekcijom filma “Plastični ocean” ili A Plastic Ocean Documentary u prepunoj dvorani kina Europa.
Održali smo i mnoga predavanja i edukativne radionice za djecu na temu “Kako kroz dan bez plastike” – na glazbenom festivalu Wind Festival na Jarunu; u organizaciji tvrtke LUSH radionice za djecu u Zagrebu; u kampanji Run for Oceans Adidas-Parley inicijative u Zagrebu; u okviru akcije čišćenja plaža Tarej na Cresu uz podršku grada Cresa i TZ Cres; na Mljetu zajedno s partnerskom organizacijom Društvo istraživača mora – 20000 milja s još jednim setom predavanja i čišćenja; na otoku Silbi kao gost predavači i u akciji čišćenja reciklažnog dvorišta, a projektu se pridružila i organizacija By The Ocean We Unite; na zborovanju Saveza izviđača Hrvatske u Zagrebu te u Fužinama, u suradnji s udrugom Krijesnica iz Zagreba na višednevnom kampu za djecu koja su preživjela maligne bolesti. Akcije na Cresu nastavile su se i u ljeto 2019.
Za ljeto 2020. godine imali smo još zanimljivih planova koje je nažalost pokvarila pandemija koronavirusa. No aktivni smo u radu neformalne „antiplastične“ inicijative uz udruge WWF Adria, Greenpeace Hrvatska, Zelena akcija & Break Free From Plastic, udrugom Sunce iz Splita i Tatavakom – nastavljamo sa zagovaračkim aktivnostima prema izmjenama i dopunama zakona o otpadu sukladno EU Single-use Plastics direktivi. U jesen 2020. godine održali smo vrlo informativan i konstruktivan okrugli stol Hrvatska bez jednokratne plastike? na kojem su sudjelovali i predstavnici ministarstva i gospodarstva-proizvođača plastike i poduzetnika, lokalne uprave kao i predstavnici struke, udruga i aktivista.
Samo partnerski!
Ono što je bilo važno jest da je ova inicijativa pokrenula proces kroz koji su se kontinuirano uključivali novi partneri iz svih sektora, povezivali ili razvijali novi projekti te poticale suradnje i kreativnost među sektorima i akterima u čitavom sustavu vrijednosti ili životnom ciklusu plastike.
Nabrojat ću samo neke od partnera u procesu: udruga Terra Hub, udruga Zona Poreč, udruga 20000 milja, udruga Zero Waste Croatia, Veleposlanstva Švedske, Švicarske, Velike Britanije, Francuske; Društveno poduzeće Propuh, tvrtka Volvo Cars Adria, IBM Hrvatska, LeanSTartup Croatia; Stablo znanja Studentskog centra u Zagrebu, Pokret otoka, Udruga La Revolution Albatros, TZ Zlarin i lokalna samouprava otoka Zlarina, Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj, Institut Ruđer Bošković – Centar za istraživanje mora Rovinj, EIT Climate-KIC zajednica znanja i inovacija za klimu, udruge Zelena akcija, Sunce, Greenpeace Hrvatska i WWF Adria.
Sam Adriatic Plastic Challenge privukao je pažnju medija te smo tako u 2018. godini imali 92 objave u 5 mjeseci s marketinškom vrijednosti medijskog prostora u iznosu od 2.1 milijun kuna i ukupnog dosega većeg od 4 milijuna ljudi. Najveće ograničenje bila su nam mala raspoloživa sredstva za provedbu inicijative. U toj istoj, intenzivnoj 2018. godini naš raspoloživi budžet je bio oko 70.000 kuna i tražio velik broj sati volonterskog rada i kreativnih načina privlačenja medija, što se pokazalo uspješnim.
Za ovakve inicijative, da bi trajale i rasle, potreban je višegodišnji programski proračun, građen modularno i partnerski, ali i bazni proračun tj. sredstva za središnju organizaciju – agregatora i orkestratora svih aktivnosti. A to je vrlo teško osigurati budući da većina izvora financiranja preferira financirati pojedine aktivnosti i projekte, a nisu spremni izdvojiti za dio poslova i radnih sati potrebnih za povezivanje. Tu ulogu nekada je imao ili mogao imati ured UNDP-a u RH, a sada je ne vidimo, točnije aktivnosti su disperzirane i nepovezane, kako unutar sektora (javni, civilni, poslovni, komunalci, gradovi) tako i među sektorima – nema komunikacije.
Potrebna su sredstva za funkciju kohezivnog aktera – ovo je apel prema ministarstvima i kreatorima strateških smjerova i javnih politika koji određuju i proračunske stavke. Potrebna je kohezija i povezano sistemsko djelovanje kojeg nema bez ulaganja sredstava i resursa upravo u tu funkciju.
Održivost i multidimenzionalnost u praksi
I na kraju – održivost ovakve inicijative je izgledna prvenstveno stoga što je problem zagađenja mora plastikom vrlo prisutan u javnosti, medijima i međunarodnoj zajednici te se stalno javljaju nove inicijative, projekti, pokreti i interes javnosti je velik. Europski parlament potvrdio je Direktivu koja zabranjuje korištenje jednokatne plastike koja stupa na snagu s 1.7. ove godine, tako da će i propisi i akcije ići u smjeru pronalaženja rješenja. Model koji smo razvili je živ, nije fiksan i lako se može i preuzeti, prilagoditi i dalje razvijati dakle pogodan je za replikaciju.
Pojedini elementi inicijative Adriatic Plastic Challenge mogli bi biti dio novog školskog kurikuluma kao horizontalna tema koja se može obraditi s različitih aspekata i predmeta, potiče samostalno istraživanje, kritičko mišljenje, promišljanje mogućih rješenja koja doprinose održivom razvoju i Globalnim ciljevima. Potiče na akciju. Štoviše, priča o Zlarinu, ali samo kako mali primjer, uvrštena je u čitanku iz hrvatskog jezika za peti razred osnovne škole po novom školskom kurikulumu!
Projekt ima više dimenzija: edukativnu (predavanja, radionice), kreativnu (osmišljavanje promotivnih i edukativnih sadržaja na koje se može potaći učenike), dimenziju poticanja društvenih inovacija i poduzetništva osmišljavanjem novih rješenja, usluga, zamjenskih materijala itd. Ako se u to doda i dimenzija natječaja odnosno izazova – čitav model može biti izuzetno kreativan, zabavan i edukativan.
Eto, to bi bila moja priča kroz primjer provedbe ciljeva održivog razvoja u praksi. Jedan projekt, mnogo partnera, doprinos prema više ciljeva. Jednostavno fantastično, zar ne?
O autorici:
Sandra Vlašić je magistra znanosti o okolišu s više od 20 godina profesionalne karijere u području održivog razvoja, klimatskih promjena, gospodarenja okolišem i prirodnim resursima. Najveći dio karijere provela je vodeći tim ”Energija i okoliš” u uredu Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj, a nakon završetka misije UNDP-a od 2016. godine suosnivačica je, radi i djeluje kroz nevladinu udrugu Terra Hub i Zelenu energetsku zadrugu ZEZ.
English