Jeste li ikad čuli za poduzetnikviste? Odgovor je da vjerojatno niste, jer smo ga mi, kao tvrtka koja se između ostaloga bavi društvenim inovacijama kako bi doprinijeli boljoj i održivoj budućnosti skovali kako bi dočarali onaj prostor gdje se susreću poduzetništvo i aktivizam, prostor u kojem mi radimo i živimo.
No, krenimo od početka, 2016. je godina, sjedim pred ekranom laptopa s napisanom objavom za Facebook da dajem otkaz u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova gdje radim kao diplomatkinja u Uredu zamjenika ministrice. Nakon gotovo četiri godine javne službe i šarolikog rada od europskih poslova, bilaterale, multilaterale, gospodarske diplomacije, diplomatskog protokola i konzularne moja najveća postignuća i najveći dio posla bio je upravo u otvorenoj vlasti i jednom novom modelu upravljanja koji je u svom dizajnu i provedbi korisničko-centričan. Dajem otkaz jer aktivistica u meni ne vidi više prostora da dalje guramo promjene unutar sustava, a državna službenica koja sam postala smatra da bolje može služiti javno dobro drugdje. Znam, jednom kada objavim status postat će mi stvarnije i vratit će mi se hrabrost za jedan novi test – mogu li svoje znanje i svoju želju da ovaj svijet ostavim boljim nego što sam ga pronašla uobličiti u ponudu usluga koja može preživjeti na tržištu.
2021. je godina, godina je pandemije i peta obljetnica od mog kretanja u poduzetničke vode. Već mi je prirodno za sebe reći da sam CEO ili founder prvo tvrtke ProPuh, a kasnije i veće tvrtke Impact House koja se bavi analizom, inovacijom, mjerenjem i upravljanjem pozitivnim društvenim utjecajem. Klijenti su nam korporacije, Vlade, tvrtke, međunarodne organizacije i udruge, a radimo i pro bono za manje udruge i organizacije i pojednike te djelujemo i kao mikro impact investitor. Kada sam kretala s tvrtkom rekli su mi da svaka deseta tvrtka preživi prvu godinu, statistike pokazuju da oko 50% tvrtki preživi petu. Rekli su mi da ako nemaš riješeno stambeno pitanje, nemaš početni kapital ili partnera koji zarađuje za oboje, barem prvih par godina, ili partnera koji ulaže u firmu, da su šanse da opstaneš na tržištu, ali i da preživiš vrlo male. Savjetovali su mi da idem van, da se javljam na natječaje i zaposlim “negdje na sigurno”.
Moja tvrtka raste oko 20% godišnje te ostvaruje oko 3 EUR društvenog povrata na svaki 1 EUR uložen u nas (Social Return on Investment). U pet godina prevalila sam mnoge od tih statististickih zamki, od pokretanje tvrtke i minimalca prve godine, prvog podizanja plaće i širenja na nova tržišta, okupljanje partnera i rebranding u Impact House, godinu pandemije i gubitka većine klijentica te zapošljavanje mladih briljantnih društvenih znanstvenica u tvrtki, napravila sam više grešaka nego što mogu pobrojati, pokrenula sam i romsku tvrtku za nadciklažu otpada u umjetnosti RoUm, ustrojila sam tvrtku kao društveno poduzeća koje 100% zarađuje na tržištu što je u Hrvatskoj rijetkost. Kada razmislim kako se sada osjećam moram ipak reći da želim sudjelovati u definiranju toga što jesam, želim redefinirati način na koji se radi na tržištu – ja sam poduzetnikvistica.
Poduzetnikvisti izgledaju na prvi pogled kao obični aktivisti (ako ste ju susreli na nekom od prosvjeda ili rada na terenu) ili kao Linkedin slika poduzetnice (ako ste ju susreli na Zoomu ili u jednoj od ostakljenih korporativnih konferencijskih soba.). Iako trenutno rijetka vrsta u Republici Hrvatskoj poduzetnikvisti se brzo šire i postaju dominantni u mikroklimama u koje ih se uvede. Pa proučimo pobliže ovu vrstu:
1. Podrijetlo vrste – vrsta nastaje u ranom 21. stoljeću kao odgovor na sve veće kritike tadašnjeg oblika kapitalizma i stvaranja dobiti koja ne koristi boljitku svih, a posebno onih ranjivih, već boljitku nekolicine privilegiranih. Istovremeno, nova generacija, odrastajući u takvoj okolini, u okolini bez presedana u pristupu podacima i globalnoj povezanosti, stasa i time sve više i više posjeduje financijski kapital i odlučuje o njegovom ulaganju. Bilo da se radi o investiranju ili o potrošnji, ova nova generacija predvodi ono što nazivamo “impact revolution” vodeći se principom da možemo istovremeno stvarati i dobit i dobro. Kao potrošači i kao ulagači generacija milenijalaca mijenja način na koji se posluje. Blackrock, jedna od najvećih američkih multinacionalnih korporacija za ulaganje investicijama (upravlja s $8.676 bilijuna) u 2020. izlazi s izjavama poput “klimatski rizik je investicijski rizik” i odlukama da u potpunosti eliminiraju visokorizična ulaganja kao što su ugljen i fosilna goriva te šire ESG ulaganja (environmental, social and governance investment)
2. Okolina – poduzetnikvisti najbolje uspijevaju u okolinama koje nazivamo, društveno odgovorno poslovanje, impact poduzetništvo i društveno poduzetništvo. Društveno poduzetništvo kao možda najviše autohton okoliš za poduzetnikviste, razlikuje se od okoliša koje nazivamo “poduzetništvo” time što novac nije cilj već sredstvo za postizanje raznih društvenih ciljeva kojima je poslovanje usmjereno. Impakt poduzetništvo predstavlja planiranje proizvodnje (usluga ili proizvoda) na način koji u najvećoj mogućoj mjeri doprinosi, a ne šteti okolini (društvu) u kojem djeluje, dok je društveno odgovorno poduzetništvo mjerenje i upravljanje društvenim utjecajem koji neka tvrtka ima u svom poslovanju.
3. Ugroženost – postoje mnoge bolesti koje ugrožavaju vrstu kao i promjene u okolini koje ju čine nepogodnom za život i širenje vrste. Od bolesti bismo izdvojili “impact washing” bolest koja se prezentira kao poslovanje koje postiže održive ciljeve ili boljitak društva međutim najčešće se radi o investicijama i kampanjama koje ne pružaju transparentne podatke o stvarnom postignutom pozitivnom i negativnom utjecaju (ne učinku ili rezultatu) te ne uključuju mjerenje utjecaja i upravljanje promjenama koje se žele postići. Okolina u kojim filantropija i mjerenje CO2 su glavne i često jedine aktivnosti poslovnog sektora, dok je njihova proizvodnja, proizvod ili usluga u potpunosti izuzeta od razmatranja na koji način utječe na svoju okolinu, nije okolina pogodna za širenje vrste.
4. Izgled i ponašanje vrste – vrsta najčešće nastaje spojem dvije vrste – aktivista i poduzetnice te sadrži oba profesionalna genoma. Možda ju je najlakše opisati na pojedinačnom primjerku vrste koristeći autobiografsku metodu analize Google kalendara jedne poduzetnikvistice u kojoj su ikonama SDG-a označene pojedine aktivnosti.
5. Budućnost vrste – iako postoje mnogi okviri kao što su i Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima i dalje se primjerice procjenjuje da tek oko 10% korporacija ima transparentne lance nabave te je vidljiv veliki otvoreni prostor za širenje vrste. Svojim odlukama o tome što kupujemo od koga i na koji način (online kupnja vrlo često znači i proizvodnja i prijevoz koji značajno negativno utječe na okolinu i društvo) značajno utječemo na sve ciljeve održivog razvoja šaljući poruke onima koji proizvode da njihov opstanak ovisi o mutaciji s poduzetnika na poduzetnikviste/ice.
O autorici:
Tamara Puhovski je sociologinja, politologinja i poduzetnica – direktorica tvrtke Impact House i ProPuh koja se već preko dvadeset godina bavi društvenom odgovornošću i pozitivnim društvenim utjecajem politika, poslovanja i rada u zajednici.
English