Kada se u Bruxellesu, početkom prosinca, dodjeljuju novinarske nagrade Lorenzo Natali pravi je užitak slušati birane riječi predstavnika Europske unije o novinarima i novinarstvu, važnosti profesije kao jednog od ključnih dijelova demokracije, a u svjetlu ove nagrade, i doprinosu novinara obrani ljudskih prava, dijalogu i pomirenju. Prije nekoliko godina povjerenik Louis Michel, opisujući tu nagradu, rekao je da bez slobodnih medija nema demokracije, a da je “loše obaviješteno društvo bolesno društvo“! Bez medija svijet gubi svoju memoriju, svoju prošlost, refleksiju sadašnjosti i polemiku o budućnosti. Što vrijedi za Europu, vrijedi i drugdje. Ljudska prava i demokracija su mogući samo ako slobodni i neovisni mediji mogu postavljati pitanja i poticati na rasprave o najvažnijim pitanjima društva. Glavni tajnik UN-a Ban Ki Moon bio je vrlo konkretan kada je upozorio da rad novinara razotkriva jednostranost i čvrsta uvjerenja o političkim i vjerskim razlikama, a da upravo novinarstvo daje manjinama glas. Zato je dobro da u svijetu dvije tako važne institucije, i Europska unija i Ujedinjeni narodi, zagovaraju slobodu medija i pravo na informaciju, da upozoravaju na opasnosti koje prijete ako se ograniči sloboda izvještavanja. Europska unija potvrđuje da je sloboda medija i pravo na riječ jedna od vrijednosti od koje ne odustaje, pa niti kada to nije politički ili ekonomski oportuno.
A što kaže struka? Kako se u tome snalaze sami novinari? Očigledno, nije baš tako jednostavno ostati na visini zahtjeva svoje profesije u vremenima u kojima pravila ige određuje netko treći, izvan profesije, kada etički kodeks postoji na papiru ali se često krši. Krše se i ugovori u kojima piše i ono što nije dogovoreno, naravno na štetu novinara.
Struka upozorava da je uloga medija kao čuvara demokracije narušena čak i u razvijenim demokracijama. Konkretno, nakon terorističkog napada na Sjedinjene države 11. rujna, novinarstvu je nanesen ozbiljan udarac u promjeni zakonodavstva. Zato su prošle jeseni u Bruxellesu Međunarodna i Europska federacija novinara svijetu poslale ozbiljnu poruku: “Novinarstvo je u sjeni zakona za borbu protiv terora!” Na konferenciju su došli novinari koji su bili zatočeni u Afganistanu i Iraku, a kolega iz Amerike jednostavno je zaključio da je novinarstvo u njegovoj zemlji nakon 11. rujna svedeno na šture informacije popraćene političkim komentarima. Istaknuto je da je ograničavanje medijskih sloboda uvedeno pod krinkom nacionalne sigurnosti kako bi zakoni za borbu protiv terorizma vladinim pravosudnim tijelima omogućili da nadziru novinare. Opet, sve pod krinkom nacionalne sigurnosti. Mary Robinson, bivša visoka povjerenica UN-a za ljudska prava, kaže da je jezik rata protiv terora olakšao vladama da uvedu mjere koje guše ljudske slobode i temeljna prava. Zakoni koji su doneseni poslije 11. rujna ozbiljno su potkopali novinarski integritet i novinari zato kažu: treba mijenjati zakone!
Na žalost, broj napada na novinare svake je godine sve veći a koji put završavaju i u zatvorima. Zato Europska unija najavljuje da će u idućim pregovaračkim procesima s novim kandidatskim zemljama, upravo slobodni mediji biti od velike važnosti i u borbi protiv korupcije, bolesti od koje boluje i stara i nova demokracija. Prošle su se godine britanski novinari lažno predstavili (u njihovoj je zemlji to moguće) kao lobisti te trojici zastupnika (Slovenac, Austrijanac i Rumunj) ponudili mito za usluge lobiranja oko nekih zakona. Zastupnici su mito prihvatili, novinari objavili tekst, zastupnici demantirali, novinari objavili snimke pa su zastupnici ipak, na kraju, morali dati ostavke. Da sramota bude veća, slovenski je zastupnik bio izvjestitelj za Makedoniju pa je kao najveću prepreku bržem napredovanju te zemlje, navodio visok stupanj korupcije na najvišem nivou.
Zato, na kraju, vratimo se na početak priče, kao što reče Louis Michel, bez slobodnih medija nema demokracije, a “loše obaviješteno društvo je bolesno društvo“!
Vera Tomašek
Dopisnica HRT-a iz Bruxellesa
English