Posljednjih godina na raznim se stranama i razinama govori i poduzima koliko se god može s ciljem ublaživanja nepovoljnih klimatskih promjena. One se mjere (neprihvatljivo velikim) globalnim porastom temperature, koji izaziva ili će do kraja ovog stojeća izazvati velike i dalekosežne poremećaje kao što su otapanje ledenjaka, dizanje razine mora, širenje pustinje, meteorološke šokove, promjene godišnjih doba… sve u svemu, dalekosežne promjene uvjeta u kojima živi biljni i životinjski svijet na planetu Zemlja. Mjere se te promjene i (sve većom) količinom ugljikovih i drugih za čovjeka, njegov habitat i atmosferu općenito štetnih i nezdravih kemijskih spojeva. Politikama borbe protiv klimatskih poremećaja bave se i brojne međunarodne organizacije, državna tijela, znanstvene ustanove i civilne udruge.
U siječnju je Europska unija pokrenula „Europski zeleni plan“, koji predviđa 47 područja sustavna djelovanja u energetici, prometu, industriji, graditeljstvu, poljoprivredi i proizvodnji hrane, turizmu, digitalnim industrijama i tržištima u desetljećima koja su pred nama. Taj plan, koji u sljedećem sedmogodišnjem proračunskom razdoblju računa na jedan bilijun eura ukupnih ulaganja iz raznih izvora (manji dio došao bi iz EU-fondova), snažno će utjecati na razna područja, na gospodarstva i ukupne reforme, na društva i međunarodne trgovinske i druge odnose. Plan ima za cilj, uz ostalo, da se do 2050. postigne 85-90 postotna „ugljična neutralnost“, tj. da se emisija štetnih plinova smanji na minimum. To pak nije moguće bez krupnih strukturnih prilagodbi, među kojima je na prvom mjestu rast obnovljivih/alternativnih izvora energije uz istodobno smanjivanje, odbacivanje ili čak zabranjivanje uporabe fosilnih goriva, napose ugljena, a zatim i nafte. Što se tiče prirodnog plina, koji se među fosilnim gorivima smatra „najčistijim“ energentom, planira se primjena posebnih tehnologija kojima se sprječava izbacivanje u atmosferu („hvatanjem“) velikih količina CO2 koje nastaju izgaranjem prirodnog plina odnosno kojima se ugljikovi oksidi razgrađuju u daljnjim tehnološkim postupcima.
Ostvarivanje ciljeva za bolju klimu, time i za bolji okoliš, imat će enormne gospodarske i socijalne, ali i geopolitičke reperkusije. Najveći otpori javljaju se stoga iz ekonomskih razloga, recimo kod zemalja koje proizvode i troše ili izvoze najveće količine fosilnih goriva (što je bitno za njihove ukupne prihode). U ovom trenutku u Europi „Zelena agenda“ napose pogađa zemlje koje se u proizvodnji energije oslanjaju na velike količine ugljena kojim raspolažu, kao što su Poljska i Njemačka. Zato takve zemlje traže dodatnu potporu iz EU-fondova, napose iz „tranzicijskog fonda“.
S druge strane, ekološki „osjetljiva“ restrukturacija industrije ima svoju cijenu i učinke na međunarodne trgovinske odnose, napose u smislu (smanjene) kompetitivnosti. Zbog toga se EU-ov „Zeleni plan“ ne odnosi niti se može odnositi samo na države članice, nego će se primjenjivati, u smislu odgovarajućih carina, tarifa, sankcija i drugih instrumenata, i prema trećim zemljama u trgovinskoj razmjeni i u raznim oblicima primijenjenog i uvjetovanog multilateralizma odnosno slobodne trgovine. Tako će, primjerice, „zelene“ propozicije biti ugrađene i u kriterije odnosno u ’novu metodologiju’ u procesu približavanja (potencijalnih) zemalja kandidata Zapadnog Balkana članstvu u EU-u.
Klimatska i zelena agenda EU-a nije nešto što se događa izvan šireg konteksta. Naprotiv, putovanje koje je dovelo do nje krenulo je s razine Ujedinjenih naroda. Krupan korak učinjen je već davne g. 1992., kada su članice prihvatile Okvirnu konvencije u klimatskim promjenama (UNFCCC), koju je otad potvrdilo čak 197 zemalja. Pet godina poslije toga, 1997., UN je prihvatio i Protokol iz Kyota, kojim se predviđaju mehanizmi djelovanja, a napose monitoringa emisija štetnih plinova, a g. 2012. Amandman iz Dohe. Jedno vrijeme vladala je stagnacija, zato što siromašnije zemlje nisu bile u stanju provoditi nužne prilagodbe. No posljednjih godina, napose nakon prihvaćanja okvira za prilagodbe na 16. konferenciji u Cancunu 2010., klimatske su aktivnosti živnule. Ustanovljen je, sukladno Sporazumu iz Cancuna, Odbor za prilagodbe, koji je uz ostalo izradio program rada za razdoblje 2019. – 2021. te izglede do 2023. Ideja je da se siromašnijim zemljama financijski i na druge načine pomogne.
Klimatske promjene neće biti ni uspješne ni moguće ako ih bude provodio samo dio zemalja. Kao kruna svih dotadašnjih napora na razini UN-a održan je u Parizu skup UNFCCC-a na kojem je postignut Pariški sporazum. Njime je potvrđena središnja uloga Tajništva UNFCCC-a, osnovanoga još 1992., na poslovima davanja tehničke pomoći, potpore globalnom odgovoru na prijetnju klimatskih promjena, izradom ekspertiza itd. Tajništvo od 1995. ima sjedište u Bonnu, zapošljava oko 450 stručnjaka raznih profila i afilijacija iz više od stotinu zemalja. Ono održava i registar nacionalno dodijeljenih doprinosa (NDC). Trenutno mu je na čelu Patricia Espinosa. Tajništvo podupire i Marakeško partnerstvo za globalnu klimatsku akciju, koja uključuje i razne ne-državne aktere, a organizira ili potpomaže i druge aktivnosti.
UN-ove konferencije o klimatskim promjenama održavaju se jednom godišnje na različitim lokacijama, a na njima sudjeluje u prosjeku 25.000 sudionika. Prošle godine u prosincu takva je konferencija održana u Madridu – nazvana COP 25, kao 25. po redu konferencija sukladno Okvirnoj konvenciji (15. po Protokolu iz Kyota i 2. po Pariškom sporazumu). Na žalost, nije se baš „proslavila“, tj. nije došlo do suglasnosti u pogledu konkretizacije članka 6. Pariškog sporazuma, koji se odnosi na tržište ugljikovih spojeva i na druge oblike međunarodne suradnje u borbi protiv klimatskih promjena. Možda se u pregovorima ne uspiju usuglasiti propozicije za međunarodnu trgovinu emisijama štetnih plinova (jedna zemlja plati drugoj da bi joj se i to uračunalo u nacionalni doprinos propisanim smanjenjima koje sama ne uspijeva posve ostvariti). U tom slučaju, oči međunarodne javnosti trebale su biti još više uprte prema Glasgowu, gdje se najesen trebala održati COP26, ali koja, je, prema najnovijim informacijama, zbog pandemije odgođena.