SDG blog #6: Zoran Kordić

Scena prva.

Godina je 2013., nedugo nakon završetka studija na FER-u. Inspiriran kratkim iskustvom rada u sektoru zelene energije postajem suosnivač jedne energetske zadruge. U početku je nas sedmero, većina iz neprofitnog sektora, ali ubrzo se pridružuje još zadrugara. Sve nas fura ista stvar, a to je omasoviti korištenje i pristup građana zelenoj energiji. Netko od suosnivača ubada sa sloganom “energija u rukama građana” i pogađa ravno u metu. Imamo misiju. Totalna smo avangarda i malo tko nas razumije jer ovo je biznis koji do tada samo profit poznaje. Ali naši poslovni modeli su drugačiji, u njima su ljudi i društvena korist često ispred profita, mi zalazimo u zone koje su većini nezanimljive, kroz to se razvijamo, prilagođavamo, inoviramo – to postaje naš DNK i ne mijenja se do danas. Iste godine je i međunarodna godina zadruga, a mi se učimo zadružnim načelima. Znamo što rade energetske zadruge u inozemstvu i znamo da je to dobro, ali nemamo ideju kako to provesti kod nas.


Zadrugari ZEZ-a na Godišnjoj Skupštini REScoop-a. Izvor: Arhiva ZEZ-a

Scena druga.

Dvije godine kasnije, gotovo sva ulaganja u zelenu energiju su jednim potezom pera zakona zakočena i cijeli sektor će hibernirati idućih 5 godina. Mi u to vrijeme izvodimo nezamislivi pothvat, i kao u inat svemu, realiziramo našu prvu zadružnu sunčanu elektranu kroz donacije građana i šaljemo važnu poruku – može se! Kampanja je bila super, lokalna ekipa entuzijasta okupljena u energetsku zadrugu je napravilo čudo. Radimo i sunčani koncert, svira TBF.  Da bi to uspjeli, cijeli smo sustav okrenuli naglavačke i jasno pokazali da, ako neće sustav, hoće građani. Putem zavređujemo i neke prve pratitelje, fanove i stavljamo nas na energetsku kartu Hrvatske. Radi ovoga ćemo zaraditi i poziv ministrice da se cijeli model replicira na sve škole, ali, pokazat će se, otpor je bio presnažan, a mi realno, još prezeleni.

Sunčana elektrana na krovu OŠ Ostrog izgrađena je donacijama građana. Izvor: Arhiva ZEZ-a

Scena treća.

Dok se i dalje uglavnom sve s energijom povezuje s lukrativnim poslovima, mi idemo u drugu krajnost i počinjemo se aktivno baviti energetskim siromaštvom, od samih početaka 2013. pa sve do danas. Tu nastavljamo nasljeđe koje smo pokrenuli kroz Ured energije i okoliša unutar Programa UN-a za razvoj u RH. Stisnem prekidač, a po sobi raspali svjetlo. Nakon dugo godina mraka, svjetlo je opet našlo svoj put do jedne obitelji u malom zaselku u velebitskom zaleđu. Priča se svodi na vraćanje struje u kućanstva koja su trajno naseljena i udaljena od električne mreže – putem malih sunčanih elektrana u otočnom radu. Oni iz našeg tima koji su radili na tome i u dvije godine postavili ukupno 50 malih sunčanih elektrana, kažu da je to iskustvo za cijeli život. S druge strane, one ipak manje siromašne, smo obuhvatili kroz edukaciju timova energetskih savjetnika, koji su dalje pomagali sa efikasnim mjerama za štednju energiju.

Sunčana elektrana u otočnom radu. Izvor: Arhiva ZEZ-a

Scena četvrta.

Malo prije osnivanja ZEZ-a, na turneji sam po deset osnovnih škola uzduž i poprijeko po Hrvatskoj, od Vukovara do Pule, od Varaždina do Dubrovnika. U autu gomilica letaka, radnih bilježnica i SIM kartica. U svakoj školi sadimo solarne suncokrete, male sustave koji se rotiraju prema putanji sunca, i tako proizvode struju za školu. Za svakoga imamo nešto – klincima po školi dajemo tekice i radne listove, suncokretima dajemo SIM kartice da možemo pratiti kako rade, a HEP-u dajemo na potpis obrasce energetske suglasnosti. Okrenimo se suncu! – vičemo. Na kraju projekta, čak deset škola imaju svoje solarne suncokrete. Najviše od svega iz tog doba pamtim da sam se za svako predavanje sa učenicima znojio više nego na bilo kojem poslovnom sastanku. A scena je dodatno važna jer mi je suputnica na turneji bila, kasnije će se pokazati, mama naše dvoje djece.


Postavljanje solarnih trekera po školama u Hrvatskoj. Izvor: Arhiva ZEZ-a

Scena peta.

U Španjolskoj sam na svojoj prvoj skupštini REScoopa – europske federacije energetskih zadruga, 2017. je godina. Osjećam se kao novak na All-Star utakmici. Pružam ruke drugima, upoznajem se i dijelim neke smiješne posjetnice, tiskane baš na dan same skupštine, a kraj imena mi dodano – upravitelj. Da smo umjesto zadruge osnovali start-up, što je puno više u modi, pisalo bi CEO. Ali zadruga je drukčija, tu nema velikih šefova pa niti velikih titula. Došli smo tu od iskusnih čuti kako napraviti projekt građanske energije u nemogućim uvjetima. U jednom trenu, nakon nekoliko piva, od iskusnog Paula iz britanske ekipe Energy4all dobivam najbolji mogući savjet – Nemoj misliti, napravi to!

Scena šesta.

2018. je, opet smo na krovu. Napravili smo da ljudi mogu uložiti u sunčanu elektranu na krovu javne zgrade, i to u svega par klikova na internetu. Snimili smo svoj najgledaniji video u povijesti, ljudi nas zovu, i mediji, gradonačelnici napamet slovkaju naša tri slova. Imamo momentum, zapošljavamo još ljudi, hoćemo reprizu, a hoće to i svi oko nas. Umjesto čuvanja novca u banci ili doma u čarapi, kreiramo pravu alternativu – možeš postati ulagač u sunčane elektrane na javnim zgradama s kamatama od 3 do 5 posto.

Energija u rukama građana. Izvor: Arhiva ZEZ-a

Scena zadnja.

2020. je, na peak-u smo pandemije. Spakirali smo najveću kampanju dosada. Tisuću sunčanih krovova! Za kućanstva! Pišemo brojku na ploču, izgovaramo na sav glas, prvo sramežljivo pa onda glasnije. Gledamo, smijemo se, hrabrimo se. Pala je odluka, idemo na turneju. U deset dana, deset gradova. Skupljamo ljude, ambasadore, instalatere, prve elektrane… Imamo i naš klub. Solarni klub. Rastemo, imamo sada 20 zadrugara, 18 zaposlenih i 12 europskih projekata. Rad u ZEZ-u je kao da svake godine prolaziš nekoliko Harvard edukacija, za besplatno.


Zaposlenici ZEZ-a na turneji u sklopu kampanje “1000 sunčanih krovova”. Izvor: Arhiva ZEZ-a

Sve scene kada stavimo u jednu, i pogledamo iz kuta UN-ovih ciljeva održivog razvoja, mi kroz djelovanje u energetskoj zadruzi višestruko adresiramo ciljeve. Čista i pravedna energija za sve (SDG #7) je u našoj misiji i u svim je scenama prisutan. To je naš motor i ključ uspjeha. Klimatska kriza (SDG#13) – to je ono što indirektno pomažemo. A isto tako, u svim scenama pomažemo i za ravnomjeran ekonomski razvoj i dobre poslove (SDG #8) jer zadruga je najotporniji model poduzetništva koji se zasniva na brizi među svojim članovima. Dokazano i u korona-krizi.

O autoru:

Zoran Kordić je suosnivač ZEZ-a – Zelene energetske zadruge i koordinator tima od dvadesetak zaposlenika i zadrugara s višegodišnjim iskustvom rada na projektima građanske energije.

Posted in Novosti.