SDG blog #1: Ružica Jurčević

Moja priča s Globalnim ciljevima održivog razvoja (SDG) počinje 2016. godine, kada sam postala koordinatorica Erasmus+ KA2 projekta „Education for Global Responsibility“, čiji je partner bilo Hrvatsko društvo za Ujedinjene narode. Kako sam do tada Program održivog razvoja do 2030. (Agenda 2030), iz kojeg proizlaze Globalni ciljevi, poznavala samo na teorijskoj razini, želja mi je bila aktivno se uključiti u ostvarivanje ciljeva i pridružiti se naporima međunarodne zajednice da se stvori bolji, sigurniji i pravedniji svijet. Sudjelovanje u projektu „Education for Global Responsibility“ činilo se kao odlična prilika za to!

U ovom međunarodnom projektu sudjelovalo je deset organizacija civilnog društva iz cijele Europe s ciljem da se djeci i mladim ljudima približe Globalni ciljevi, razvije osjećaj osobne odgovornosti za svijet u kojem žive te da ih se potakne na aktivno sudjelovanje u rješavanju izazova globalnog društva. Postizanje ovog cilja dio je širih napora globalne zajednice da se stvori humaniji svijet koji se temelji na demokratskim načelima pravde i jednakosti, u kojem više neće biti mjesta kulturnoj pristranosti, rasizmu i diskriminaciji. Kako bismo izgradili pravedniji svijet, ključno je da mladima prenesemo poruku da svijet više nije prostor sastavljen od nepovezanih kultura čiji se problemi njih ne tiču, već da je on sada „globalno selo“ u kojem svi ravnopravno i odgovorno sudjelujemo.

To se posebno odnosi na rješavanje gorućih problema svijeta, poput siromaštva, ugrožavanja zdravlja ili diskriminacije, koji zahtijevaju komunikaciju i akciju svih, a ne samo direktno pogođenih skupina, regija i/ili zemalja. Osvještavanje mladih o tome da pripadaju svijetu i da su odgovorni za njega jedan je od najvažnijih ciljeva suvremenih demokracija. Zašto? Zato što nam je svima poznata ona uzrečica da na mladima svijet ostaje. Potrebno je mlade razviti u globalno kompetentne osobe koje su sposobne kritički promatrati lokalne i globalne probleme, razumjeti i uvažavati različita gledišta i svjetonazore te odgovorno djelovati radi kolektivne dobrobiti i očuvanja okoliša.

Da je potrebno razvijanje globalnih kompetencija mladih u Hrvatskoj pokazali su i rezultati PISA istraživanja iz 2018. godine. Naime, pokazalo se da, iako su hrvatski učenici, u odnosu na prosjek zemalja OECD-a, iskazali veću osviještenost o globalnim problemima poput migracija, ravnopravnosti muškaraca i žena te međunarodnih sukoba, oni su u manjoj su mjeri spremni proaktivno djelovati u rješavanju lokalnih i globalnih problema. A upravo je aktivno sudjelovanje u procesima zajednice ključ stvaranje bolje i sigurnije budućnosti.

Kako bi se kod mladih razvile globalne kompetencije, u okviru projekta smo osmislili više od 40 interaktivnih radionica koje odražavaju ključne teme Globalnih ciljeva, a koje pojedinačni nastavnici, škole i udruge mogu iskoristiti u svojem radu s djecom i mladima. Teme tih radionica su birane vrlo pomno. Naime, želja nam je bila da tim radionicama obuhvatimo one teme ili čak područja Globalnih ciljeva koji su bili nedovoljno zastupljeni u školskim kurikulumima. Svi partneri projekta su tako imali zadatak pregledati kurikulume u svojim zemljama i identificirati teme koje su nedostajale ili nisu bile u dovoljnoj mjeri razrađene. Otkrili smo da se određene teme u nedovoljnoj mjeri obrađuju u osnovnim i srednjim školama u deset zemalja koji sudjeluju u projektu. Neke od tih tema su: porast siromaštva, diskriminacija, nasilje, prisilni rad i iskorištavanje, konzumerizam i zagađenje okoliša. Te se teme, odnosno problemi, odražavaju na cijeli svijet i iznimno je bitno da se mladi upoznaju s njima.

Nakon identificiranja ključnih tema smo pristupili izradi radionica, tj. metodičkih priprema za izvedbu radionica, a potom i njihovom testiranju i doradi, kako bi bile što kvalitetnije. Bio je to vrlo intenzivan period rada, ali se isplatio. Osim što smo napravili nešto korisno za djecu i mlade, svi smo se međusobno povezali i razvili planove za nove projekte. Primjerice, dio projektnih partnera trenutno izrađuje interaktivnu igru za mlade o Globalnim ciljevima, a planira se i druga faza ovog projekta.

Finalne radionice predstavljene su na raznim događanjima zainteresiranim školama i udrugama u svim zemljama. Tako smo i mi u Zagrebu organizirali radionicu za škole i udruge 29. lipnja 2017. godine. Radionici se odazvalo više od 40 sudionika, uključujući predstavnike škola, udruga, organizacija mladih pa čak i predstavnika visokih učilišta i fakulteta iz raznih dijelova Hrvatske. Na radionici su sudionici imali priliku upoznati se s Globalnim ciljevima održivog razvoja te metodičkim pripremama za radionice.

Zainteresirane škole i udruge dobile su mogućnost pristupiti svim metodičkim pripremama, a oni koji su održali određeni broj radionica dobili su i službeni certifikat kojim se potvrđuje da je njihova ustanova aktivni promotor Globalnih ciljeva održivog razvoja u Hrvatskoj, što nije mala stvar. Iako je projekt završio, zainteresirani i dalje mogu pristupiti radionicama koje se nalaze na službenoj stranici projekta. Prema riječima nastavnika, radionice su bile vrlo zanimljive učenicima jer su kroz zabavne i kreativne aktivnosti stekli znanja o izazovima svijeta. No, još važnije od toga, navode nastavnici, jest to što su učenici istovremeno imali i priliku „ući u cipele drugih“, odnosno doživjeti situacije, doživljaje i osjećaje drugih čitajući istinite priče, gledajući dokumentarne isječke ili glumeći pojedinu situaciju.

Sudjelovanje u ovom projektu za mene je bilo vrlo korisno. Osim što sam naučila vrlo mnogo o vođenju i upravljanju projektima, imala sam prilike raditi s inspirativnim i kreativnim ljudima koji žele promijeniti svijet oko sebe i učiniti nešto dobro. S jedne strane, to su bili moji projektni partneri koji su imali viziju da pomognu mladima u njihovom osnaživanju kao globalno odgovornih građana, a s druge strane, to su bili nastavnici i osobe iz raznih udruga koji su tu viziju prepoznali i poželjeli biti dio tog procesa. S treće strane, tu sam bila ja, kojoj su ti Globalni ciljevi održivog razvoja bili jedna od nastavnih tema kolegija koje držim na fakultetu, a koja nikad nije izašla iz svojih teorijskih okvira. A aktivno sudjelujući u izradi, testiranju i evaluaciji radionica, a kasnije i u njihovoj praktičnoj provedbi, bila sam dio jednog globalnog pokreta za stvaranjem boljeg svijeta koje je potpuno promijenilo moju percepciju o Globalnim ciljevima. Naime, do tada sam na ciljeve uvijek gledala kao na jedan apstraktni okvir kojim su se bavili „veliki igrači“ poput svjetskih organizacija i/ili multinacionalnih kompanija, odnosno nisam shvaćala da i ja kao pojedinac mogu itekako pridonijeti ostvarenju ciljeva.

Drugim riječima, Globalni ciljevi su mi pokazali da svi mi možemo i moramo „raditi“ na njihovom ostvarenju te da moramo preuzeti brigu za budućnost u svoje ruke. Jedino tako možemo ostvariti humaniji svijet. Primjerice, jedno izvješće o napretku u ostvarivanju Globalnih ciljeva za 2020. godinu navodi da se Hrvatska još uvijek susreće s brojnim izazovima u ostvarivanju ciljeva rodne ravnopravnosti (SDG5) i klimatskih akcija (SDG13). Mi kao pojedinci itekako možemo pridonijeti boljem ostvarenju ovih ciljeva aktivnostima poput volonterske pomoći ženama koje su doživjele nasilje u obitelji ili odvajanjem otpada. Tako je jednostavno, a tako učinkovito!

Entuzijazam koji se izrodio nakon završetka projekta 2018. godine i želja da nastavim aktivno promicati Globalne ciljeve rezultirao je osnivanjem Kluba za Globalne ciljeve održivog razvoja unutar Hrvatskog društva za Ujedinjene narode zajedno s kolegom. U okviru toga Kluba nastojimo informirati građane o napretku u ostvarivanju ciljeva i to na način da objavljujemo najnovije izvještaje i publikacije vezanim za ciljeve. Osim toga, fokus Kluba je na suradnji s poslodavcima, tj. želja nam je što više aktivirati privatni sektor u Hrvatskoj u ostvarivanje ciljeva. Klub je otvoren za sve zainteresirane, stoga: pridružite nam se!

Ono što me možda najviše inspirira da se i dalje bavim Globalnim ciljevima jest to što vidim koliko oni zapravo utječu na našu zajednicu. Jedan od najljepših primjera koji mogu nabrojati jest taj da je nekoliko studenata, potaknuti mojim konstantnim pričama o važnosti Globalnih ciljeva i aktivnog uključivanja u njihovo ostvarivanje, odlučili provesti kvalitativno istraživanje o politikama i praksama zdravstvene zaštite transrodnih osoba u Hrvatskoj, uključujući i diskriminaciju u zdravstvenom sustavu, u cilju da se osvijesti njihov neravnopravan položaj i promijeni dosadašnja diskriminatorna praksa. Njihova angažiranost će, vjerujem, dovesti do podizanja razine svijesti ovog problema i ne sumnjam da neće rezultirati promjenom paradigmi, politika i praksi. I zbog toga sam neopisivo sretna.

O autorici:

Ružica Jurčević je asistentica na odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i potpredsjednica Hrvatskog društva za Ujedinjene narode

 

Posted in Kolumne, Novosti.